Style Letter

U A’marie brendu od samih smo početaka odredili visoke kriterije za materijale koje koristimo, kao i načine proizvodnje. Danas se naša načela podudaraju s aktualnim svjetskim trendovima, no samo je bilo pitanje vremena kad će modna industrija na prvo mjesto staviti kvalitetu, a ne kvantitetu i jako nam je drago što smo bili svojevrsni pioniri u tome u Hrvatskoj. Sa željom da još više podržimo ideju smanjenja otpada, te svemu damo svrhu, došlo je vrijeme za proljetni „Amarie Clearance“, prodaju naših modela koje smo proizveli reciklirajući tkanine iz prijašnjih kolekcija. U ponudi je sve, od raznovrsnih torbi, haljina, pletenih pamučnih bluza, svilenih košulja, vunenih kaputa, te pelerina i hlača. Sve je dostupno samo u A’marie trgovini po sniženim cijenama i do 70%, počevši sa današnjim danom, a traje do isteka zaliha.

Za tu najavu donosimo i posebnu modnu priču s Ivonom Bezmalinović, koju svi bolje poznajete po Instagram imenu @bezminica. Ivonine fotografije pratimo već dugo, a njen vizualni identitet, pristup životu, odnos s prirodom i stil ono je što se savršeno stopilo s našim „clearance“ konceptom.

Pratimo tvoj prepoznatljiv fotografski potpis već godinama na Instagramu, znamo da najviše crpiš inspiraciju iz putovanja, no koliko te u tome inspirira Split i naša obala?

Hvala vam što ste već godinama dio moje foto priče, veseli me da na svojim društvenima mrežama imam jednu dobru, estetsko-životno blisku mi grupu ljudi. Krenula sam putovati sa svojom prvom plaćom i s putovanjima je uvijek nekako bila povezana fotografija. Ipak, moje srce je zauzeo, valjda još od rođenja, Split. Iako smo vječno u svađi, ljubavi i zamjeranju, uvijek mu se vraćam kroz fotografiju, grintanjem s ljubavlju.

Ako se odmaknete od rive, skrenete u male uličice, uđete u stare portune – još uvijek možete uživati u onom što moj Split uistinu jest i to me inspirira svaki dan. Mediteranski način života, lakoća svakodnevnice, bose noge, neopterećenost, igranje nogometa po ulicama, tiramoli, stare škure, zalasci, more, pazar – sve to želim zapisati fotografijom, zaustaviti da se ne izgubi.

Ovih dana okrećeš se novim poslovnim i kreativnim avanturama, možeš li nam reći nešto više o tome?

Da! Nakon dugih godina rada kao zaposlenica u privatnom sektoru, odlučila sam okrenuti novu stranicu i okušati se u samostalnim vodama. Ostajem s fotografijom vezana i dalje, samo sad poslovno i tome se istinski veselim.

Cijeli moj projekt ide pod imenom Sentimenti (Osjećaji) koje je nekako najbolje opisalo sve ono što volim, a to je iskrenu emociju u životu i na fotografijama. Nešto novo što će biti su eventi. Ideja je došla spontano, vezana je s dugogodišnjim iskustvom u organizaciji, želji za dobrim, kvalitenim, lokalnim izborom hrane, pića te spajanjem prirode i doživljaja Dalmacije u jedan paket. Nije postojala ni jedna druga opcija nego

da tu priču stvaram s prijateljicom Jolandom Vitaljić koja njeguje sve te iste vrijednosti, ima isti pogled, estetiku i emociju.

Ako postoji tema u našoj priči to je definitivno ‘back to nature’, daleko od glamura, materijalnog, brzine i stresa, bilo da se radi o satovima kuhanja, tajnim večerama, teambuliding druženju, djevojačkoj proslavi ili vjenčanju.

Nosiš li uvijek fotoaparat sa sobom, kako sjedinjuješ posao i privatno vrijeme, obitelj?

Balansiram između svega navedenog. Kako nemam slobodnog vremena, još nisam otkrila način kako ga uhvatiti između obaveza oko dječaka, škole, kuće i poslovnih projekata, ali fotoaparat mi je postao obavezan rekvizit u ruksaku. Danas imamo privilegiju i hvatati trenutke mobitelima, koji su izvrsna zamjena za fotoaparate kad se radi o svakodnevnici. A našu svakodnevnicu redovito spajam i sa svojim suradnjama, dok kada imam poslovne projekte uvijek se mogu osloniti na pomoć ukućana.

Priroda i krajolik uvijek su prisutni u tvojim fotografijama, koliko su ti oni važni u svakodnevnnici? Koji je tvoj omiljeni način spajanja s prirodom?

Priroda je moj mir, nužno potrebna za moje funkcioniranje. Tu ljubav trudim se svim silama prenijeti svojoj djeci jer vjerujem da će im u budućnosti trebati ta povezanost kako bi se odmaknuli od brzog načina života. Zato često odlazimo na izlete u prirodu, možda i nakon malo negodovanja, no na kraju svi budu sretni i zahvalni na novim iskustvima.

Jako sam povezana i s morem, dugo godina sam ronila i taj osjećaj kad se isključiš i slušaš tišinu je neprocjenjiv, restart s kakvim se ništa ne može mjeriti. Sve manje čuvamo prirodu, sve manje njegujemo tu vezu, a vjerujem da nam je danas najpotrebnija jer nas brzi ritam života gura preko vlastitih mogućnosti.